1
Sad. Kur’ana mi, donositelja Opomene!
2
Nevjerni ustrajavaju u svojoj oholosti i raskolništvu.
3
Koje smo mi naraštaje uništili prije njih! Ti su ljudi jaukali, onda kad više nije bilo vremena za izmaknuti.
4
Oni se iznenađuju da njima dolazi jedan upozoritelj uzet između njih. Nevjerni govore: « To je jedan vještac, jedan veliki lažljivac!
5
Hoće li božanstva svesti na samo jednog jedinog Allaha? Evo jedne čudne stvari! »
6
Poglavari naroda su se povukli govoreći: « Odlazite! Budite vjerni svojim božanstvima! Evo jedne poželjne stvari!
7
Mi to nikad nismo čuli reći u predhodnoj religiji. To je samo jedna izmišljotina!
8
Da li je, dakle, među vama onaj na koga je sišla Opomena?! Oni su ti, radije, koji sumnjaju u moju Opomenu. Oni su ti, radije, koji sumnjaju u moju Opomenu. oni još nisu okusili moju kaznu.
9
Posjeduju li oni riznice milosrđa tvojeg Gospodara, Svemogućeg, stalnog Darivatelja?
10
Posjeduju li oni kraljevstvo nebesa, zemlje i onog što se nalazi između to dvoje? Nek se dakle uspnu po užadima u nebo!
11
– Ali to je jedna banda smutljivaca koja će već ovdje biti uništena –
12
narod Nuhov, Adi i Faraon, sa svojim uhodama,
13
Tamudi, narod Lutov, ljudi al'Aikovi, govorili su da su oni lažljivci. Takvo je držanje smutljivaca.
14
Ni jedan među njima nije se suzdržavao proglašavati Proroke lažljivcima. Oni su zaslužili moju kaznu.
15
Oni nemaju što drugo čekati do Povika koji neće biti ponovljen.
16
Oni govore: « Gospodaru naš! Gospodaue pošalji nam brzo naš dio, prije Dana Suđenja. »
17
Podnesi ono što oni kažu, i spomeni našeg slugu Davida, nadarenog snagom i punog pokajanja.
18
Mi smo njemu podvrgli planine da bi one s njim zajedno slavile hvalospjeve, na večer i ujutro,
19
kao i ptice okupljene okolo njega. – Sve se vraća k Allahu ! –
20
Mi smo ojačali njegovo kraljevstvo, dali smo njemu Mudrost i umijeće da izgovara presude.
21
Je li došla povijest parničara? Je li došla povijest parničara? Oni se uspeše u svetište;
22
uđoše kod Davida koji bijaše užasnut a oni rekoše: « Ne boj se! Mi smo dva parničara, nepravedni jedan prema drugom. Sudi nama u svoj pravednosti; ne budi pristran, vodi nas na pravi put.
23
Ovaj ovdje je moj brat: on ima devedeset i devet ovaca, a ja imam samo jednu ovcu. On mi je rekao: “ Povjeri ju meni ”; potom je on pobijedio u raspravi! »
24
David reče: « On te je oštetio tražeći tvoju ovcu povrh svojih ovaca. » – Mnogo suradnika nanose sebi uzajamno krivdu izuzevši jedan mali broj onih koji vjeruju i čine dobra djela – David razumjede David razumjede da smo ga mi samo htjeli iskušati. On zatraži oproštenje od Gospodara; i pade ničice i pokaja se.
25
Mi smo njemu oprostili: ima on kod nas jedno mjesto i lijepo stanište za povratak.
26
O Davide! Mi smo načinili od tebe jednog namjesnika na zemlji; sudi ljudima prema pravdi; ne slijedi svoju strast, ona će te zavesti dalje s Božjeg puta. Oni koji zablude daleko s Božjeg puta trpjeće strašnu kaznu jer su zaboravili Dan Suđenja.
27
Mi nismo uzaludno stvorili nebo, zemlju, i ono što se nalazi između njih dvoje, protivno onom što misle nevjerni. Nesretni nevjerni, zbog Vatre!
28
Hoćemo li mi postupiti s onima koji vjeruju i koji čine dobra djela kao s onima koji kvare zemlju? Ili ćemo, pak, postupati s onima koji vjeruju strogo kao s razvratnicima?
29
Evo moje blagoslovljene Knjige: dali smo da siđe na tebe da bi ljudi promišljali njene redke, i da rasmišljaju oni koji su nadareni rasumom.
30
Davidu smo dali Sulejmana : kojeg li izvrsnog sluge! On je bio pun pokajanja!
Sonraki 30 ayet →