2
Evo stihova jasne Knjige.
3
Mi ti pričamo, u svoj istinosti, radi naroda koji vjeruje, povijest o Musi i Faraonu.
4
Faraon je bio osion na zemlji. On je podijelio žitelje u dijelove; htio je oslabiti jednu grupu među njima: poklao je njihove sinove ostavio je na životu samo djevojčice. Bio je podstrekač nereda.
5
Ali mi smo htjeli dati prednost onima koji bijahu poniženi na zemlji; htjeli smo od njih učiniti poglavare, naslijednike;
6
htjeli smo ih smjestiti na zemlju i tako pokazati Faraonu, Hamanu i njihovim vojskama ono čega se oni boje.
7
Mi smo nadahnuli Musinu majku: « Podoji ga, ako se bojiš za njega, baci ga u rijeku. Ne boj se, ne tuguj; mi ćemo ti ga vratiti i načiniti od njega Poslanika ».
8
Faraonova obitelj ga primi i on postade za njih jedan neprijatelj i uzrok nesreće za njih. – Faraon, Haman i njihove vojske bijahu krivi –
9
Faraonova žena reče: « Radost naših očiju! Ne ubijajte ga! Možda će nam biti koristan uzmimo ga za sina ». – Oni ništa nisu predosjećali –
10
Srce Musine majke se isprasnilo. Ona bi se izložila pogibli da ga pokaže da mi nismo očvrsnuli njeno srce da bi ona ostala u broju vjerujućih.
11
Ona reče Musinoj sestri: « Slijedi ga !» –Ova se držala na udaljenosti da bi ga nadgledala i Niko to ne opazi –
12
Mi smo predhodno zabranili Musi grudi strane dojilje. Njegova sestra reče: « Mogu li vam ja naznačiti jednu obitelj koja, za vas, baviće se tim djetetom i biće mu odana ?»
13
Tako smo ga mi vratili njegovoj majci da bi ona prestala plakati; da se ne žalosti; da zna da je obećanjeAllahovo istinito. – Ali većina ljudi to ne zna –
14
Kad je dosegao zrelost i svoj puni rasvoj, mi smo mu dali Mudrost i Znanost. – Evo kako mi nagrađujemo one koji čine dobro –
15
Musa uđe u grad a da njegovi žitelji to nisu znali. On naiđe na dva čovjeka koji su se tukli: jedan od njegovih pristalica i jedan od njegovih protivnika. Onaj koji je bio s njegove strane zamoli ga za pomoć protiv onoga koji je bio u broju njegovih neprijatelja. Musa ga udari šakom i ubi ga. On reče: « Evo jednog demonskog djela: to je jedan neprijatelj koji zavodi ljude ».
16
On reče: « Gospodare moj! Ja sam učinio na žao samom sebi, oprosti meni ». Allah mu oprosti. On je, uistinu, onaj koji oprašta, on je Milosrdan.
17
Musa reče: « Gospodare moj! Zahvaljujući dobročinstvima kojima si me obdario, ja neću nikad biti saveznik zločinaca ».
18
On se sutradan ujutro nađe u gradu, brinući se i gledajući sa svih strana, kad onaj koji, jučer, njemu zaiska pomoć njega pozva snažnim povikom; Musa mu reče: « Ti si očigledno u zabludi !»
19
Ali kad on htjede naškoditi njihovim zajedničkim neprijateljima, ovaj reče. « O Musa ! Hoćeš li me ti ubiti kao čovjeka kojeg si ubio jučer? Ti hoćeš biti silnikom na svijetu, ti nećeš biti u brojih onih koji popravljaju ».
20
Jedan čovjek dotrča s kraja grada. On reče: « O Musa ! Poglavari vijećaju o tome da te ubiju. Odlazi! Ovo ti je dobar savjet !»
21
Musa iziđe iz grada, zabrinut i zagledajući na sve strane. On reče: « Gospodare moj! Oslobodi me ovog nepravednog naroda ».
22
On reče, usmjeravajući se prema Madijanu: « Može biti da me moj Gospodar vodi na pravi put ».
23
Kad on dođe do voda Madijana, on nađe ljude koji napajaju svoja stada. On također nađe dvije žene koje su se držale po strani i koje su zadržavale svoje životinje. On reče: « Što radite vas dvije?» One rekoše: Mi ne napajamo naših stada dok ovi pastiri ne odu, jer naš je otac veoma star ».
24
Musa napoji njihovu stoku, po tome se povuče u sjenu. On reče: « Gospodare moj! Ja imam veliku potrebu za dobrim koje ćeš ti dati da dođe na mene !»
25
Jedna žena dođe k njemu stidljivo mu pristupajući. Ona reče: « Moj te otac zove da te nagradi što si napojio našu stoku». Musa ode k njemu i ispriča mu svoju povijest. Starac mu reče: « Ne boj se ništa! ti si upravo izmakao nepravednima».
26
Jedna od dviju žena reče: « O moj oče! Primi ga u svoju službu, uz plaću. On je uistinu bolji od onih koje bi ti mogao zaposliti. On je snažan i dostojan povjerenja».
27
Starac reče: « Ja ću te oženiti jednom od moje dvije kćeri koje su ovdje, pod uvjetom da ostaneš osam godina u mojoj službi; ako ti ispuniš deset, biće to od tvoje volje; ja ti neću nametnuti ništa prekomjerno. Ti ćeš me naći, ako Allah da, u broju poštenih ljudi».
28
Musa reče: « Evo to je ugovoreno između tebe i mene. Koji god da ja budem rok ispunio od ona dva, ni jedan mi neće biti na silu.
29
Kad je Musa putovao s obitelju, nakon što je ispunio utvrđeni rok, on opazi vatru na strani Planine. On reče svojoj obitelji: « Ostanite ovdje; opazio sam jednu vatru, možda ću vam donijeti novost ili pak jedan užareni ugarak; možda ćete se vi ugrijati».
30
Kad bi stigao on bi pozvan s desne strane doline u blagoslovljenom kraju i iz sredine drveta: « O Musa ! Ja sam, uistinu, Gospodarar svjetova
Sonraki 30 ayet →