1
Sad. Tako mi Kur'ana, posjednika Opomene,
2
Naprotiv, oni koji ne vjeruju u oholosti su i razdoru.
3
Koliko smo prije njih uništili pokoljenja, pa su prizivali, a prošlo bi vrijeme za uzmicanje.
4
A čudili su se da im je došao opominjač između njih, i govorili nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažac.
5
Je li učinio bogove Bogom Jedinim? Uistinu, ovo je stvar čudesna!"
6
I krenuše velikani izmeđe njih: "Idite i ustrajte uz bogove svoje! Uistinu, ovo je stvar koja se želi!
7
Nismo o ovome čuli u milletu zadnjem. Ovo je samo izmišljotina!
8
Zar je njemu objavljena Opomena između nas?" Naprotiv! Oni su u sumnji o Opomeni Mojoj. Naprotiv, još nisu okusili kaznu Moju.
9
Zar su kod njih riznice milosti Gospodara tvog, Moćnog, Darivaoca?
10
Zar je njihova vlast nebesa i Zemlje i onog šta je između njih? Pa neka se uspnu (kakvim) sredstvima!
11
Vojska su što je ondje poražena od saveznika.
12
Poricali su prije njih narod Nuhov i Ad i faraon, posjednik stubova,
13
I Semud i narod Lutov i stanovnici Ejke - takve su partije.
14
Svaki je samo poricao poslanike, pa se obistinila kazna Moja.
15
A takvi čekaju samo krik jedan, za kojeg nema odlaganja.
16
I govore: "Gospodaru naš! Ubrzaj nam dio naš prije Dana obračuna."
17
Strpi se nad onim šta govore, i sjeti se roba Našeg Dawuda, posjednika moći. Uistinu, on je bio taj koji se obraćao (Allahu).
18
Uistinu! Mi smo potčinili brda (da) s njim slave u sutonu i obasjavanju,
19
I ptice okupljene; svako je Njemu obraćenik.
20
I ojačali smo carstvo njegovo, i dali mu mudrost i odlučan govor.
21
A da li je tebi stigla vijest o parničarima? - kad se ispeše na mihrab;
22
Kad uđoše Dawudu, pa se prestraši od njih, rekoše: "Ne boj se! Dva smo parničara, učinili smo nepravdu jedan drugom, zato među nama presudi s Istinom; i ne budi nepravedan; i uputi nas putu ravnom.
23
Uistinu, ovo je brat moj. On ima devedeset devet ovaca, a ja imam jednu ovcu, pa je rekao: 'Povjeri je meni!' - i nadmaši me u govoru."
24
(Dawud) reče: "Zaista ti je učinio zulm traženjem ovce tvoje ovcama svojim. A uistinu, mnogi od ortaka čine nasilje jedni drugima, izuzev koji vjeruju i čine dobra djela - a njih je malo." I Dawud pomisli da ga iskušavamo, pa zamoli oprost Gospodara svog i pade na ruku' i pokaja se.
25
Tad smo mu to oprostili, a uistinu, on ima kod Nas bliskost i lijepo povratište.
26
O Dawude! Uistinu! Mi smo te učinili halifom na Zemlji, zato sudi među ljudima s Istinom, i ne slijedi strast, pa da te zavede s puta Allahovog. Uistinu, koji zavode s puta Allahovog, imaće oni kaznu žestoku što su zaboravili Dan obračuna.
27
I nismo stvorili nebo i Zemlju i šta je između njih, uzaludno. To je mišljenje onih koji ne vjeruju. Pa teško onima koji ne vjeruju - od vatre!
28
Zar tretiramo one koji vjeruju i rade dobra djela, kao mufside na Zemlji? Ili tretiramo bogobojazne kao razvratnike?
29
Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena; da razmatraju ajete njene i da se pouče posjednici razuma.
30
I podarili smo Dawudu Sulejmana. Divan rob! Uistinu, on je bio onaj koji se obraćao.
Sonraki 30 ayet →