2
Tako Mi Kur'ana mudrog,
3
Uistinu, ti si (jedan) od izaslanika,
5
Objavom Moćnog, Milosrdnog,
6
Da opominješ ljude čiji očevi nisu bili opominjani, pa su oni nemarni.
7
Doista se obistinila Riječ na većini njih, pa oni ne vjeruju.
8
Uistinu! Mi smo na vratovima njihovim načinili okove, pa su oni do brada, zato su oni uzdignutih glava.
9
I načinili smo ispred njih barijeru i iza njih barijeru, pa ih prekrili - zato oni ne vide.
10
A isto im je, opominjao ih ili ih ne opominjao - (oni) neće vjerovati.
11
Jedino opominješ onog ko slijedi Opomenu i boji se Milostivog u nevidljivosti. Zato ga obraduj oprostom i nagradom plemenitom.
12
Uistinu! Mi, Mi ćemo oživiti mrtve, a pišemo šta su unaprijed poslali, i tragove njihove. A svaku stvar - pobrojat ćemo je u Vodiču jasnom.
13
I navedi im primjer stanovnika grada, kad mu dođoše izaslanici;
14
Kad poslasmo njima dvojicu - pa porekoše njih dvojicu - te pojačasmo trećim, te rekoše: "Uistinu, mi smo vama izaslanici!"
15
Rekoše: "Vi ste samo smrtnici slični nama, a nije objavio Milostivi ništa; vi samo lažete!"
16
Rekoše: "Gospodar naš zna. Uistinu, mi smo vama izaslanici,
17
A na nama je jedino dostava jasna."
18
Rekoše: "Uistinu, mi s vama zlo slutimo; ako ne odustanete, sigurno ćemo vas kamenovati, i sigurno će vas od nas dotaći kazna bolna."
19
(Izaslanici) rekoše: "Vaša zla kob je sa vama! Zar zato što ste opomenuti? Naprotiv, vi ste ljudi koji pretjeruju."
20
I dođe s najdaljeg kraja grada čovjek, trčeći. Reče: "O narode moj! Slijedite izaslanike!
21
Slijedite onog ko od vas ne traži nagradu, a oni su upućeni.
22
I zašto (da) ja ne obožavam Onog ko me je stvorio, a Njemu ćete biti vraćeni?
23
Zar da uzmem mimo Njega bogove? Ako mi Milostivi želi štetu, neće mi njihovo posredovanje koristiti nimalo, niti će me oni spasiti.
24
Uistinu, ja bih tad bio u zabludi očitoj.
25
Uistinu! Ja vjerujem u Gospodara vašeg, zato me čujte!"
26
Rečeno je: "Uđi u Džennet." Rekao je: "O da moj narod zna,
27
Zašto mi je oprostio Gospodar moj i učinio me od počašćenih!"
28
I nismo na narod njegov poslije njega spustili nikakvu vojsku s neba, i nismo (nikad) spuštali.
29
Bio je samo krik jedan, tad gle: oni ugašeni.
30
O žalosti nad robovima! Nije im došao nijedan poslanik, a da mu se nisu rugali!
Sonraki 30 ayet →