1
Kaf. Ha. Ja. 'Ain. Sad.
2
Spomen milosti Gospodara tvog, robu Njegovom Zekerijjau,
3
Kad pozva Gospodara svog pozivom tajnim,
4
Reče: "Gospodaru moj! Uistinu, meni je kost moja oslabila i sjaji glava sjedošću, a nisam bio dowom Tebi Gospodaru, nesretan.
5
A uistinu, ja se bojim svojih rođaka iza sebe, a moja žena je nerotkinja. Zato mi pokloni od Sebe nasljednika,
6
Da me naslijedi, i naslijedi iz porodice Jakubove. I učini ga Gospodaru moj, zadovoljnim."
7
O Zekerijja! Uistinu, Mi ti donosimo radosnu vijest o dječaku, ime njegovo biće Jahja. Nismo mu ranije učinili imenjaka.
8
Reče: "Gospodaru moj! Otkud meni dječak, a žena moja je nerotkinja, i već sam dostigao staračku iznemoglost?"
9
Reče: "Tako. Rekao je Gospodar tvoj: 'To je Meni lahko, i već sam te stvorio ranije, a nisi bio ništa."
10
Reče: "Gospodaru moj! Učini mi znak." Reče: "Znak ti je da nećeš govoriti s ljudima tri noći, (a bićeš) zdrav."
11
Tad iziđe narodu svom iz mihraba, pa im objavi: "Slavite (Allaha) jutrom i navečer."
12
O Jahja! Prihvati Knjigu snažno. I dali smo mu sud (kao) djetetu,
13
I nježnost od Nas i čistotu, a bio je bogobojazan,
14
I čestit roditeljima svojim, a nije bio nepokoran, neposlušan.
15
I mir neka je s njim na dan kad se rodio i dan kada je umro, i dan kad bude podignut živ!
16
I spomeni u Knjizi Merjem, kad se povukla od porodice svoje u mjesto istočno,
17
Te uzela (da se zakloni) od njih zastor. Tad smo joj poslali Duha Našeg, te joj se prikazao čovjekom pravim.
18
Reče: "Uistinu, ja tražim zaštitu Milostivog od tebe, ako si bogobojazan."
19
(Duh) reče: "Ja sam samo izaslanik Gospodara tvog, da ti podarim dječaka čista."
20
Reče: "Otkud meni dječak, a nije me dotakao smrtnik i nisam bludnica?"
21
(Ona) reče: "Tako. Rekao je Gospodar tvoj: 'To je Meni lahko' - i da ga učinimo znakom ljudima i milošću od Nas" - a bila je stvar određena.
22
Tad ga je zanijela, te se s njim povukla u mjesto daleko.
23
Pa dovedoše nju porođajni bolovi ka stablu palme. Reče: "O da sam ja umrla prije ovog i bila zaboravom zaboravljena."
24
Tad pozva nju ispod nje: "Ne žalosti se! Doista je načinio Gospodar tvoj ispod tebe potočić.
25
I zatresi sebi stablo palme, pašće na te datule zrele.
26
Zato jedi i pij, i ohladi oko! Pa ako od smrtnika vidiš ijednog, tad reci: "Uistinu! Ja sam se Milostivom zavjetovala postom, zato danas neću govoriti s čovjekom."
27
Pa je došla s njim narodu svom, noseći ga. Rekoše: "O Merjem! Doista si došla sa stvari nečuvenom.
28
O sestro Harunova! Nije bio otac tvoj loš čovjek, niti je majka tvoja bila bludnica."
29
Tad ga je pokazala. Rekoše: "Kako da govorimo s onim ko je u bešici, (s) djetetom?"
30
(Isa) reče: "Uistinu! Ja sam rob Allahov. Dao mi je Knjigu i učinio me vjerovjesnikom,
Sonraki 30 ayet →