1
Alif. Lam. Ra. To su znaci Kitaba jasnog.
2
Uistinu, Mi ga objavljujemo (kao) Kur'an na arapskom, da biste vi razumjeli.
3
Mi ti kazujemo najljepše kazivanje (time) što ti objavljujemo ovaj Kur'an, iako si prije njega sigurno bio od nemarnih.
4
Kad reče Jusuf ocu svom: "O oče moj! Uistinu sam ja vidio jedanaest planeta i Sunce i Mjesec. Vidio sam ih sebi potčinjene."
5
Reče: "O sičiću moj! Ne kazuj snoviđenje svoje braći svojoj, pa da ti ispletu spletku. Uistinu! Šejtan je čovjeku neprijatelj otvoreni."
6
I tako te je odabrao Gospodar tvoj i poučio te tumačenju hadisa, i upotpunjuje blagodat Svoju nad tobom i na porodici Jakubovoj, kao što ju je upotpunio na precima tvojim prije, Ibrahimom i Ishakom. Uistinu! Gospodar tvoj je Znalac, Mudri.
7
Doista su u Jusufu i braći njegovoj znaci za one koji pitaju.
8
Kad rekoše: "Sigurno su Jusuf i brat njegov draži ocu našem od nas, a mi smo družina. Uistinu, naš otac je u zabludi očitoj.
9
Ubijte Jusufa ili ga odbacite u (neku) zemlju, biće samo za vas lice oca vašeg, i bićete poslije toga narod pravednih."
10
Govornik između njih reče: "Ne ubijte Jusufa, a bacite ga na dno bunara; pokupiće ga neki karavan, ako ste radini."
11
Rekoše: "O oče naš! Šta ti je, ne vjeruješ nam za Jusufa, a uistinu, mi smo njegovi iskreni savjetnici?
12
Pošalji ga s nama sutra da se provede i izigra, a uistinu, mi ćemo biti njegovi čuvari."
13
(Jakub) reče: "Uistinu, mene žalosti da odete s njim, i bojim se da će ga pojesti vuk, a vi biti o njemu nemarni."
14
Rekoše: "Ako ga pojede vuk - a mi družina - uistinu bismo mi tad bili gubitnici."
15
Pa pošto odoše s njim i saglasiše se da ga smjeste na dno bunara, i objavismo mu: "Sigurno ćeš ih obavijestiti o odluci njihovoj, a oni neće opaziti."
16
I dođoše ocu svom uz jaciju plačući,
17
Rekoše: "O oče naš! Uistinu, mi smo išli da se utrkujemo, a ostavili smo Jusufa kod opreme naše, pa ga je pojeo vuk. A nisi ti taj koji će nam povjerovati, iako istinu govorimo."
18
I dođoše s košuljom njegovom sa krvlju lažnom. Reče: "Naprotiv, zavele su vas duše vaše (toj) stvari. Pa strpljivost je lijepa, a Allah je Taj od kojeg se traži pomoć protiv onog šta opisujete."
19
I dođe karavan, pa poslaše vodonošu svog, te spusti svoju kofu. Reče: "O radosne vijesti! Ovo je dječak." I sakriše ga (kao) robu, a Allah je Znalac onog šta su uradili.
20
I prodaše ga po niskoj cijeni, dirhema nekoliko; a bili su o njemu uzdržljivi.
21
I onaj iz Misra koji ga je kupio reče ženi svojoj: "Časnim učini boravište njegovo, možda će nam koristiti ili (da) ga uzmemo djetetom." I tako učvrstismo Jusufa na Zemlji, i da bismo ga naučili tumačenju hadisa. A Allah je Pobjednik nad stvari Svojom, međutim, većina ljudi ne zna.
22
I pošto dostiže zrelost svoju, dadosmo mu sud i znanje; a tako nagrađujemo dobročinitelje.
23
I htjede da ga zavede ona u čijoj je on kući bio i zamandali (sva) vrata i reče: "Dođi ti!" Reče: "MeazAllah! Uistinu, on je gospodar moj, najljepšeg boravka. Uistinu, to neće uspjeti zalimi."
24
A doista ga je željela i poželio bi (on) nju da nije vidio jasan znak Gospodara svog. Tako je bilo, da bismo otklonili od njega zlo i razvrat. Uistinu, on je bio od robova Naših iskrenih.
25
I potrčaše vratima, i razdera košulju njegovu otpozadi, i zatekoše gospodara njenog kod vrata. Rekla je: "Šta je plaća onom ko tvojoj porodici poželi zlo, osim da bude zatvoren - ili kazna bolna?"
26
(Jusuf) reče: "Ona je htjela da me zavede." I posvjedoči svjedok iz porodice njene: "Ako je košulja njegova razderana sprijeda, onda je istinu rekla, a on je od lažaca.
27
A ako je košulja njegova razderana otpozadi, onda je slagala, a on je od onih koji istinu govore."
28
Pa pošto vidje košulju njegovu razderanu otpozadi, reče: "Uistinu, to je neka vaša (ženska) spletka. Uistinu, spletka vaša je strašna."
29
Jusufe! Ostavi se ovog; i traži (o ženo) oprost za grijeh svoj. Uistinu, ti si od onih koji čine greške.
30
I govoriše žene u gradu: "Žena Azizova je nastojala da zavede slugu svog, doista je nju zaludio ljubavlju. Uistinu, mi je vidimo u zabludi očitoj."
Sonraki 30 ayet →