1
Sād. Tako Mi Kur'ana slavnog,
2
doista su bahati i inadžije oni koji neće da vjeruju!
3
Koliko smo Mi naroda prije njih uništili. I oni su za pomoć vapili, ali je bilo kasno!
4
Oni se čude što im je jedan od njih došao da ih opominje, i govore nevjernici: "Ovo je čarobnjak, lažov!
5
Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!"
6
I onī ugledni između njih krenuše: "Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovim se, uistinu, nešto veliko hoće!
7
Za ovo nismo čuli u vjeri predaka naših, ovo nije ništa drugo već namještena laž;
8
zašto baš njemu, između nas, da bude poslana Opomena?!" Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato što kaznu Moju nisu iskusili.
9
Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Darežljivog?
10
Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je između njih? – neka se, onda, uz ljestve popnu.
11
Oni predstavljaju neznatnu urotničku vojsku koja će tamo biti poražena.
12
I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik građevina ogromnih, poricali,
13
i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili;
14
svi su oni poslanike u laž utjerivali i kaznu Moju zaslužili.
15
A i ovi ne čekaju do jedan zvuk Roga koji neće biti potrebno ponoviti,
16
i govore: "Gospodaru naš, požuri, kazni nas, prije Dana u kojem će se račun polagati!"
17
Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao.
18
Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane,
19
a i ptice okupljene – svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali.
20
I učvrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesništvo i sposobnost da rasuđuje.
21
A da li je do tebe doprla vijest o parničarima kada su preko zida hrama prešli,
22
kad su Davudu upali, pa se on njih uplašio. "Ne boj se" – rekli su – "mi smo dvojica parničara, jedan drugom smo nažao učinili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na Pravi put nas uputi.
23
Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: 'Daj ti nju meni!' – i u prepirci me pobijedi."
24
Učinio ti je, doista, krivo! – reče Davud – "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.
25
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.
26
O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.
27
Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u vatri!
28
Zar ćemo postupiti s onima koji vjeruju i čine dobro kao s onima koji prave nered na Zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grješnicima?
29
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.
30
Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
Sonraki 30 ayet →