2
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
3
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
4
i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
5
Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
6
da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan."
7
O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.
8
Gospodaru moj – reče on – "kako ću imati sina kad mi je žena nerotkinja, a već sam duboku starost doživio?"
9
Eto tako! – reče. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi ništa bio.'"
10
Gospodaru moj – reče – "daj mi neki znak!" – "Znak će ti biti to što tri noći nećeš s ljudima razgovarati, a zdrav ćeš biti."
11
I on iziđe iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite Ga ujutro i navečer!"
12
O Jahja, prihvati Knjigu odlučno! – a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio
13
i nježnost i čednost, i čestit je bio
14
i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.
15
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!
16
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla
17
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.
18
Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš! – uzviknu ona.
19
A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga – reče on – "da ti poklonim dječaka čista!"
20
Kako ću imati dječaka – reče ona – "kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!"
21
To je tako! – reče on. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko', i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed određeno!"
22
I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.
23
I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. "Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" – uzviknu ona.
24
I melek je, koji je bio niže nje, zovnu: "Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.
25
Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe,
26
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: 'Ja sam se zavjetovala Milostivom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti.'"
27
I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. "O Merjemo" – rekoše oni – "učinila si nešto nečuveno!
28
Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica."
29
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u bešici?" – rekoše.
30
Ja sam Allahov rob – ono reče – "meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti
Sonraki 30 ayet →